10godina

@Viviana

‎" I prosao si svoj najtezi ispit u zivotu ako je covek u ogledalu tvoj prijatelj. " /D. Wimbrow/

O meni

  • ženski
  • 62 godina

Interesi

  • muzika2Cellos (Sulic & Hauser), Bob Marley,Avicci,Coldplay, Colonia,
  • filmoviLe Grand Bleu, City of Angels,Limitless, Pretty Woman,Ko To Tamo Pe
  • tv emisijeOtvorena vrata, Agape, Duhovnici,
  • hobijispavanje :) ronjenje, citanje

Još o meni

  • hranazdrava
  • bojabela, krem, siva
  • životinjedelfin
  • mrzimne mrzim
  • herojiRobin Hud

Komentari (12)

"Ima tih uzdaha koji se čuju i kada su kilometrima daleko. Ima tih dodira koji se ne dogode, a osete se. Ima tih blizina kojima daljina ne može ništa…"

Srecan 8 mart

Ne volim grube i proste ljude. Ne volim drskost i ironiju. Ne volim lažna prijateljstva i glumu, tapšanje po ramenu dok je nož u rukavu. Ne volim materijaliste, ambiciozne karijeriste, ljude koji sebi daju za pravo da sude o drugima, dok ispod njihovog praga smeće se taloži.
A volim...
Volim iskrenost, jednostavnu komunikaciju, ljude koji znaju za Hvala, Oprosti, Volim te...Reči koje su danas zaboravljene. Bez obzira koju diplomu imali ili nemali. Šta god da bili. Samo da su ljudi..



romanticarka?

ღღ... ℒℴνℯ...ღღ

Drage moje innocent

Budite takve, kakve jeste... obucite šta vam se sviđa, jedite šta već jedete, hodajte kako hodate i ponašajte se kako se već ponašate. Jedino tako ćete dobiti muškarca, koji traži ženu za sebe, a ne za ostatak sveta!





Ljudi vide sebe onakve kakvi bi želeli da budu.
Iz nekog razloga skoro svako želi biti nešto što nije, neko drugi.
Pitam se, zbog čega strah, zašto ljudi kriju svoje pravo lice.?
Boje li se da će biti povređeni ili ispasti smešni ako se pokažu u pravom svetlu.



Čemu bi uopšte život trebalo da vodi? Kad već hoćeš da čuješ šta mislim o tome, reći ću ti: samo bez aplauza, molim! Neću da utucam ovaj svoj životić u nekom neprestanom čekanju. Šta radiš celog bogovetnog dana, samo nešto čekaš? Platu, večeru, proleće, letovanje, zimu, da provri ručak, da se ugreje peć, maturu, pa fakultet, pa muža, pa decu, pa unuke, pa kišu, pa sunce, pa da prestane vetar, pa da otplatiš kredit, pa da ti se očiste dosadni gosti iz kuće, pa da poče predstava, da počne neka televizijska masaža – i šta si radio? Ništa! Neprestano si nekog đavola čekao i on je stvarno stigao jednog dana, taj đavo, mislim, ali sorry, bilo je već kasno.
Hoću da mi se sve dešava odmah. Evo sada! Hoću da ćutim i slušam muziku koja mi se dopada i da ništa ne čekam, već samo da postojim, tako nekako – da osećam ruke, noge, zube, nepce, kosu; jednom rečju oću da baš sad živim, ako si razumeo šta oću da kažem?