stavljajte horor price
06. novembar 2010
Djevojčica po imenu Kristina, jako je voljela lutke i imala je kolekciju lutaka. Jednoga dana u njezinom gradu se otvorila prodavaonica lutaka. Osobito joj se svidjela jedna lutka koja je dizala ruku i imala ispružena dva prsta. Roditelji su udovoljili njenoj želji, ali pri kupnji, prodavačica im je rekla da ne smiju Kristinu ostaviti samu s lutkom! Roditelji to nisu shvaćali ozbiljno. Nakon nekoliko dana, roditelji su morali na poslovnu večeru. Kada su se vratili, čekao ih je zapanjujući prizor - mrtva djevojčica, njihova Kristina. Pokraj nje je bila polegnuta krvava lutka, koja je sada pokazivala tri ispružena prsta - treća žrtva!!!!!!!!!!!!!!!!!!
06. novembar 2010
grozno
09. novembar 2010
sto je nesto
18. decembar 2010
bila je devojcica i zivela je sa mamom i tatom. Mama je varla muza sa ljubavnikom. dok je spavao sanjao je zenu kako ga vara i probudio se ujutro u 02:06 a kada je primetio da je svetlo u kupatilu upaljeno otisao je da vidi sta je tamo!!! xa xa xax ne mogu dalje pada mrak sutra cu!
18. decembar 2010
joj da upalicu svetlo
18. decembar 2010
kada je otvorio vrata video je mrtvu zenu u kadi punoj krvi (svoju zenu) kada se okrenuo nasao je svoju cerku i mislio je da je ona to uradila. ona je rekla da to nije ona uradila nago carli. ko je carli? pitao ju je sutra tata. ona se uplasila i popegla u drugi deo stana. otac se jako uplasio i preselio se u drugu kucu. tata je bio psihiatar. upoznao je novu komsenicu i ona je bia psihijatar.
18. decembar 2010
crklo mi svetlo aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
18. decembar 2010
zs
18. decembar 2010
sledeceg dana se opet probudio u 2:06 svetlo u kupatilu je ponovo bilo upaljeno. ovoga puta nasao je mrtvu macku u kadi sa krvlju. opet je nasao cerku. ona mu odgovori da nije ona nego je to uradio carli.carli je ustvari...reklame

ves masina zivi duze uz kalgon

dak i svaki je posao lak

...carli se igrao sa devojcicom najcesce zmurke. tata je jako voleo da slusa muziku i pisao je u svoj spomenar sta se desava sa devojcicom.
18. decembar 2010
verovatno znate ko je carli ddeevvoojjcciiccaa
18. decembar 2010
sledece noci nasao je u kadi komsencu. ova mu opet odgovori da je to uradio carli. sledecih dana je nasao devojku.
kada je tata otisao da pise u spomenar video je da su sve stvari u kutijama i onda je saznao da je on carli
u njemu su 2 osobe. carli i tata.
to znaci da je on ubijao i macku i zenu a u madjuvremenu je mislio da cita
tada se opet pretvori u carlija. vise nikada necebiti tata.
18. decembar 2010
carli je uzeo noz i krenuo da ubije cerku. ona brzo kaze zmurke. carli stane poce projati do 10.
zatim krenu da trazi devojcicu u njenu sobu i posto zna gde se ona uvek sakrije naglo otvori orman i u istoj sekundi zakuca noz u njega. ali nije bilo nikoga. onda vide devojcicu kroz prozor. pojuri za njom i isto kao i ona ujuri u pecinu u blizini. odmah je pronadje i krene na nju . ali tamo je bila njegova devojka i rekla zmurke. 1 2 3 4 5 6 7 8 9
bum ona ga ubi pistoljem.
18. decembar 2010
Bio jednom jedan covek koji je imao zenu i dve cerke. Za osmi mart, hteo on da kupi zeni crvenu ruzu. Nije bila ni jedna crvena, ja je kupio crnu.Postavi zeni ispod jastuka, i ujutru se probudi pored tela bez glave. To mu je bila zena. Sahrani on zenu, i za 8. mart sledece godine se desi isti scenario, samo sto je ovaj put cerka mrtva. Godinu posle, on isto to uradi, samo sto je ostao budan pored druge cerke. Kad je otkucala ponoc, prozor sa otvara, a prodavacica ruza na meti uskace i odrubljuje cerci i njemu glavu...
KRAJ
25. mart 2011
Супер Валтере.
09. april 2011
Nije moja prica, pricao mi drug dok si ti jos bio u pelenama........
05. maj 2011
аххаххахахахахаха
15. maj 2011
ех сада ѕаборавио крај
посто је ово моје преприцан филм змурке
има 5 разлицитих крајева
најболји
девојцица једнога дана отвара орман. У њему је било огледало а у огледалу девојцица са две главе. страва КРАЈ
15. maj 2011
Obećanje

U Ličkoj Rječici živjela su dva mladića koji su se zvali Marko i Stjepan. Oni su bili najbolji prijatelji, toliko da su jedan drugom obećali da će biti kumovi jedan drugom kada su budu ženili. Uzeli su nož i zarezali su ruku i spojili ih da to obećaju i krvlju.

Kada su odrasli, postali su jako različiti ljudi. Marko je bio dobar čovjek, radio je na imanju svoga oca, bio je vrijedan, uvijek je htio pomoći. Stjepan je bio nezaposlen, trošio je puno novaca svojeg oca u barovima i na kockanje. Marko ga je upozoravao da mu to nije dobro i da bi se trebao negdje zaposliti, ali mu je Stjepan rekao da se ne brine za njega. Jednog dana Stjepan je izgubio puno novaca na kartanju, a nije više imao od koga posuditi i sljedeće jutro je pronađen mrtav u jednoj uličici.

Marko je nekoliko mjeseci redovito posjećivao Stjepanov grob na malom lokalnom groblju nedaleko od grada. Marko je znao da mora nastaviti svoj život, što je i učinio. Godinu dana kasnije upoznao je jednu mladu djevojku koja se zvala Marija, koja se tek doselila u grad. Šest mjeseci poslije odlučili su se vjenčati.

Tada se Marko sjetio obećanja koje je napravio sa Stjepanom dok su bili djeca. Stjepan je bio mrtav, pa, jasno, nije mogao mu biti kum. Ali Marko je osjetio da barem treba poštivati svoje obećanje i pitati ga, bio on živ ili mrtav. A, osim toga Marko je bio i malo praznovjeran. I smatrao je da bi Stjepan mogao doći kao duh i uništiti njegov život ako ga ne pita.

Jedne noći Marko je otišao na mjesno groblje. Otvorio je vrata groblja koja su glasno škripala dok ih je otvarao. Otišao je do Stjepanovog groba i rekao mu o planovima za vjenčanje. ''Sjećaš li se onoga što smo si obećali dok smo bili djeca?'', pitao je Marko. ''Bilo bi lijepo kad bi mi mogao biti kum, ali kad si mrtav i…….''

Ali prije nego što je Marko završio rečenicu, osjetio je da tlo počinje podrhtavati pod njim. Postajalo je sve jače i jače, i svjetlo se pojavilo na nebu. Otvorila se velika rupa tamo gdje je bio Stjepanov grob. Marku se krv sledila u žilama kad je se Stjepan počeo polako dizati iz zemlje, njegovo lice je bilo isto kao kada je sahranjen.

''Lijepo od tebe što si došao i pitao me.'', rekao je Stjepan. ''Mislio sam da nećeš nikad doći.'' Marko je jedva progovorio: ''Pa…….ti si bio mrtav, kako to da se nisi uopće promijenio?''

''Ne puštaju ljude u Raj tko je nešto obećao i nije ispunio.'', odgovorio je Stjepan. ''Tako sam ja ležao ovdje cijelo vrijeme. I bit ću i dalje prisiljen, ako mi ne daš da ispunim obećanje i budem ti kum na tvom vjenčanju.''

Marko je shvatio da ne može ništa drugo nego pomoći prijatelju. Tako je on njega odveo u grad. Ne moram ni reći kako su građani bili prestravljeni i začuđeni kada su vidjeli Stjepana, kojega su sahranili prije godinu dana, koji se vratio nazad živ. Kada su vidjeli da je isti kao što je bio, stanovnici su ga počeli ponovno prihvaćati, iako je već bio mrtav.

Došao je i dan vjenčanja, svi su se zabavljali do ranih jutarnjih sati. Dok je Marko uživao u sporom valceru sa Marijom, Stjepan ga potapšao po ramenu i rekao:

''Vrijeme je da idem. Bilo bi lijepo da me ti otpratiš do groblja. Tako se možemo oprostiti…''

Marko je poljubio Mariju i rekao: ''Vratit ću se ovdje, obećajem ti.''

Njih dvojica su krenuli na groblje, većinom su šutjeli. Stjepan je gledao u sjaj zvijezda s osmijehom na licu. Kada su došli do groblja Stjepan je otvorio vrata, a sada nisu bili s druge strane stari, kameni grobovi, nego zlatni put koji vodi kroz predivnu šumu sa šarenim voćkama. Pjesma ptica je bila nešto najljepše što je Marko ikad čuo.

''Da li je to Raj'', Marko je pitao Stjepana

''Mora biti'', odgovorio je Stjepan. ''Ali ti ne možeš ići, još nije tvoje vrijeme. A usto ti imaš i ženu koja te čeka u gradu.''

Marko je znao da mora ići nazad, ali nije mogao maknuti pogled s tih ljepota Raja. ''Mogu li ići s tobom?'', pitao je Marko. ''Izaći ću za nekoliko minuta, obećajem. Moram vidjeti kako je unutra.

Stjepan je znao da Marku duguje uslugu, pa mu je dopustio da ga slijedi unutra. Oni su šetali kroz predivne šume, livade i plaže, Marko je razmišljao o tome kako je to ljepše tisuću puta nego što su govorili da će biti. Marku su došle suze na oči od tih svih ljepota.

Kada je pogledao na sat, začudio se što je već prošao jedan sat otkako je on ovdje, a izgledalo je samo kao da je prošlo samo nekoliko minuta. Marko je htio nastaviti hodati, ali je ipak potapšao Stjepana po ramenu i rekao da mora ići.

''U redu onda.'', rekao je Stjepan s osmjehom. ''Možda ćemo se vidjeti jednog dana.''

Rekavši to, svijet oko njih je nestao i Marko se ponovno našao na mračnom groblju. Nije mogao dočekati da dođe u grad i kaže Mariji što ih čeka s druge strane. Ali dok je hodao grobljem primijetio je da se nešto čudno dogodilo. Staro, malo groblje sada je bilo popunjeno novim grobovima, velikim spomenicima i mauzolejima.

Kad je došao u grad, pomislio je da je skrenuo negdje s puta i došao u krivi grad, jer je grad bio pun visokih zgrada od stakla i čelika. Ljudi su bili čudno obučeni i gledali su u njega kao da je neko čudovište. ''Gdje sam ja?'', upitao je prolaznika. ''Ti si u Ličkoj Rječici.'', odgovorio mu začuđeno. ''Što je s tobom? Da li si pijan ili što?''

Marko je već bio prestravljen. Pitao je po gradu za Mariju, ali nitko nije čuo za nju. Pokušao je naći svećenika koji ih je vjenčao, ali bezuspješno. Tamo je naišao na jednog svećenika kojem je ispričao cijelu priču o tome kako je otišao na groblje odvesti mrtvog prijatelja i ostalo. Svećenik se počeo smijati i naravno nije mu vjerovao i rekao je:

''Nemoj govoriti gluposti. Čuo sam tu staru priču o duhovima već milijun puta.''

''O čemu govorite?'', pitao je Marko.

Svećenik je zapalio cigaru i tada je rekao Marku da je to stara priča o mladoženji koji je nestao na dan vjenčanja, a mlada, kada je vidjela da je on nestao, razboljela se i umrla.

''To nije moguće!!!'', vikao je Marko.

Svećenik je izvadio debelu, prašnjavu knjigu s vrha police. Otvorio je knjigu i rekao:

''Ne kažem da je to istinita priča, ali imam stare crkvene spise o tome.''

Našao je zapis o vjenčanju, pokazao ih Marku i rekao: ''Vidiš? Evo ih, vjenčani prije 150 godina.'' Marko je pogledao u zapis i ''smrznuo se''. Imena koja su pisala su bila Marija i Marko.

Marko nije ispunio ono što je obećao Mariji da će se vratiti, a nije se vratio. Marko nikad nije povjerovao da ga nije bilo 150 godina. Marko je otišao ponovno na groblje i nikad se više nije vratio. Nitko ne zna što je bilo s njime. Zapravo, govori se da njegov duh još uvijek luta starim dijelom groblja u Ličkoj Rječici, izvan Raja. Ako želite ići pomoći njemu da nađe Mariju, bolje nemojte, zbog toga što je već bilo desetak slučaja da je netko otišao na taj dio groblja i nikad se nije vratio.

The End
27. maj 2011
je li ovo preprican film?
27. maj 2011
Da biste poslali poruku, prijavi se ili se učlani
Unesi vezu na sliku
Primer: https://www.stranica.com/slika.jpg