Slika 139 od 173
Noć vrelinom jezika prati uzdahe kože, i povrh drhtave bjeline prelijeće nebo, a unutar mraka želi samo naša tijela, pa uz pomoć tišine prati uzdahe kože. Noć-čarobna, noć-pustolovna, ona noć što od bezbrojnih molitvi priznaje našu, ta noć, natopljena našim svježim znojem, savršena noć, noć-pustolovna, ova noć. Noć, crna, ugljena, razbuđena, zanjihana, prepolovljena na svjetove svjetlosti i sjena, topla oko vrata, jara oko struka, žar u oku, noć crna, ugljena, razbuđena, zanjihana. Noć poput sna duboka, na pučini postelje, nevidljiva i mračna, prepuna tebe i mene, tone lepršavim šuštanjem noćnih zagrljaja u dugo pripremanu oluju na pučini postelje.
Komentari slike
Molimo prijavite se za komentarisanje.