vinipuh

Četvrtak....doša na posa...upalija radio...i iz radija pisma....zamisli....pišii...piši po nekad dva tri reda...pišiii.... A jebate ...pa kako onda da ne pišen.... Di su iskopali bijelo dugme .....vratili me u sedandesete ..osamdesete....tada još nevin dječarac... Ma koga to zanima....nikoga...a pišen ja...samo skoro niko ne odgovara ...čak san nakon iks godina napisa pismo dida mrazu ..božićnjaku ..kako li se već zove....ali ovaj put malo drugačije... Ne...nisan tražija od njega da iden na turneju sa odbojkaškom ženskom reprezentacijom kube...ni brazila.... Samo san mu napisa da mi je dužan šta san umisto njega silne godine laga i ostavlja poklone koje je on triba isporučiti.... Drugačije je jer san ove godine pismo isporučija direktno u njegov sandučić u njegovoj kući.. Nemore reć da nije stiglo....nemogu sad jebat mater ni pošti ni poštaru... Ja san svoje napravija ..al sve mi se čini da ću opet morat glumit i lagat umisto njega ... Al neka ...nekako....iako znan...ipak virujen da postoji...i čekan da snjin popijen kavu i pelinkovac ...i da smotamo duvan i meračimo do kasno u noć ...nek dica čekaju....imamo on i ja o čemu raspravljat.... Nekako san u ovo vrime osjetljiv ...ispunjen.... A ko zna ...možda me i iznenadi....čuda se događaju ...